Koja je ideja i svrha zelene gradnje?

Utjecaj negativnih klimatskih promjena izazvanih ljudskim djelovanjem, snažno utječe na prirodu i živote ljudi diljem svijeta. Povećane emisije stakleničkih plinova i potrošnje prirodnih resursa izazivaju globalno zatopljenje, što je činjenica našeg vremena. 

Kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš, jedna od načina da se to postigne je izgradnja zelenih zgrada, a utjecaj na to ima građevinska industrija, planiranje i projektiranje.

Zelena gradnja u Europi  predstavlja jednu od najznačajnijih i najuzbudljivijih mogućnosti za održivi rast na nacionalnoj  i globalnoj razini. 

Dizajn izgrađenog okoliša utječe na čitav ljudski rod, na ekonomiju i prirodni okoliš, a uloga Savjeta za zelenu gradnju diljem Europe i svijeta je voditi transformaciju izgrađenog okoliša prema održivosti.

Zeleni grad

Pojam „zeleni grad“ nastao je u Europi i označava promoviranje održivog razvoja putem uređenja okoliša sa smanjenom emisijom ugljičnog dioksida. Svojim epitetom „zeleni“ slikovito opisuje svoju organizaciju. Svrha je učiniti izgrađene i neizgrađene prostore grada „zdravijim“, a glavni cilj je očuvanje okoliša i napredak društva u socijalnom, ekonomskom, zdravstvenom i gospodarskom smislu. Sredinu s kvalitetnim sadržajima, dostupnim obrazovanjem uz održivo raspolaganje resursima i ekološki osviještenim građanima nazivamo „zelenim gradom budućnosti“.  

Definicija zelenih gradova prema njihovoj okolišnoj efikasnosti ne znači da su socijalna pitanja ignorirana već da zelenije životno okruženje može igrati važnu ulogu u stvaranju gradova boljim za svoje stanovnike. Mnogima je u interesu da njihov grad dobije status zelenog grada. Radi se na poboljšanju kvalitete zraka, smanjenju upotrebe neobnovljivih resursa, stvaranju više zelenih prostora, potiče se na izgradnju zelenih zgrada i kuća, nude se programi recikliranja i podržavaju se okolišno prihvatljive metode prijevoza. U obzir treba uzeti alternativni „zeleni prijevoz“ kako bi imali bolju i zdraviju budućnost za razliku od klasičnih prometnih sistema koji imaju veliki utjecaj na okolinu i odgovorni su za 25 % potrošnje svjetske energije i emisije CO2. Osim toga, klasični promet i prijevoz uključuje prometne nesreće, zagađenja zraka, osjetljivost na porast cijena goriva i fizičku neaktivnost. Kao najbolju opciju i alternativu klasičnom prijevozu možemo izabrati vožnju biciklom, električnim romobilima i pješačenje. Takva alternativa nije samo ekološki bolja opcija već je i puno korisnija za zdravlje i održavanje fizičke forme. Jedna od opcija je i korištenje javnog prijevoza u odnosu na putovanje pojedinca vlastitim automobilom. Električni tramvaji, autobusi i eko-taksi ili hibridna vozila imaju veliki i pozitivni utjecaj na okoliš.

Za zelene gradove vrlo je bitna i „zelena ili održiva gradnja“. To je štedljiva gradnja, odnosno gradnja za budućnost. Tako nastaju „zelene kuće i zgrade“ 21. stoljeća koje su dizajnirane tako da brinu o okolišu. Koriste se zdraviji i efikasniji modeli izgradnje, obnove, rada, održavanja i rušenja. Zelene su zgrade dizajnirane tako da smanje utjecaj izgrađene okoline na ljudsko zdravlje i na prirodu. To se postiže efikasnijim korištenjem energije, vode i ostalih resursa, zaštitom zdravlja stanara i povećanjem produktivnosti zaposlenika te smanjenjem zagađenja, otpada i uništavanja prirode. U izgradnju se uključuju održivi materijali. To su materijali koji su ponovno korišteni, reciklirani i napravljeni iz obnovljivih izvora. Stvaraju se zdravija zatvorena okruženja s minimalnim zagađenjem, okolina koja smanjuje upotrebu vode korištenjem domaćih biljaka koje ne zahtijevaju prekomjerno zalijevanje. 

Bitna stavka održive gradnje je što prirodne resurse ostavlja u nasljeđe budućim generacijama. U tom kontekstu arhitektura nam predstavlja pasivnu kuću koja ne treba aktivan sustav grijanja. To je građevina koja ne troši već koristi prirodno kolanje energije, a postoji i mogućnost proizvodnje energije. To je postala zahvaljujući koncepciji projektiranja, koja se oslanja na iskorištavanje prednosti strana svijeta, instalacijskom sustavu koji koristi obnovljive izvore energije kao što su sunčeva energija, energija vjetra i toplina Zemljine unutrašnjosti te suvremenim prirodnim izolacijskim materijalima. U trenutku kad gradnja, korištenje i održavanje standardnih zgrada sve više financijski opterećuje, preporučljivo je orijentirati se na gradnju pasivne kuće. Osim što je jeftinije, bitno je spomenuti da je u tim kućama zdravija i ugodnija atmosfera. Kao i svaka inovacija, tako i pasivne kuće imaju svojih nedostataka, a to je znatno veća početna investicija. Ekonomski je to opravdano jer postoji obračunsko razdoblje u kojem će se investicija vratiti, a radi se o razdoblju od 15 do 20 godina.  

Asocijacija i bitna poveznica sa zelenim gradom je i „nula otpada“. Etičan i ekonomičan cilj koji vodi ljude ka mijenjanju životnih navika, gdje su svi otpadni materijali dizajnirani da postanu resurs za izradu nečeg novog. „Nula otpada“ znači rukovanje i dizajniranje proizvoda i procesa tako da se izbjegava količina i toksičnost otpada i materijala kako bi se očuvali resursi, a ne da ih se spaljuje i zakopava. Implementacijom istog, izbjegnut će se sva ispuštanja otpada u vodu, zrak i zemlju. Taj otpad je prijetnja zdravlju cijele planete, ljudi, životinjskih i biljnih vrsta. Biljni svijet, odnosno zelene površine su neophodne jer su od velikog ekološkog i društvenog značaja. One osiguravaju staništa za različite ptice, životinje, insekte i ostale organizme i u isto vrijeme osiguravaju zelene puteve koji povezuju staništa. Sprječavaju eroziju tla te apsorbiraju kišnicu, a na taj način se poboljšava odvodnja. Istraživanja su pokazala da biljke smanjuju efekt urbanog toplinskog otoka, a zelene površine smanjuju buku i osiguravaju mjesta za okupljanje, igru i odmor. Poveznica između stanovništva i prirodnog okruženja je upravo zelena površina što je jako bitno za održivost zajednice. 

Kao konkretan primjer zelene zgrade navest ćemo „Zelenu Poslovnu Zgrada Menerga Maribor“. To je energetski učinkovita zelena zgrada. Ona je dokaz optimalne fuzije građevinsko-fizičke perfekcije, arhitekturne rafiniranosti i optimalnog energetskog dizajna. Cilj je minimalno zagađivanje okoliša. Zgrada služi kao realan primjer održivosti, a ujedno je i dokaz da je za cijenu troškova klasične investicije moguće napraviti zelenu zgradu. Zgradu koja je u skladu sa svim mjerilima održivosti i koja je prema potrošnji energije uzor niskoenergetskim zgradama. 

Kako bismo saželi značenje zelenih gradova i zelene gradnje te povukli poveznicu s idejama Ebenzena Howarda, možemo reći da je i on sam težio nečem sličnom što se danas zaista i realizira. U njegovo doba to je bila samo vizija. Tada nisu postojale mogućnosti za takve inovacije, ali vidi se da je Howard bio ispred svog vremena i zamišljao nešto takvo.